Povezanost parodontitisa i šećerne bolesti [14. studenog – Svjetski dan šećerne bolesti]


Imaju li doktori dentalne medicine ulogu u liječenju šećerne bolesti?

Parodontitis je kronična upalna bolest potpornih tkiva zuba koja dovodi do njihove destrukcije, a posljedično i do gubitka zubi. Glavni etiološki čimbenik za nastanak parodontitisa jest bakterijski biofilm, dok su osjetljivost domaćina i odgovor njegovog obrambenog sustava odgovorni za razlike u zahvaćenosti i napredovanju parodontne bolesti među različitim pojedincima. Osjetljivost domaćina pod utjecajem je više različitih čimbenika, između ostalog i sistemskih bolesti poput šećerne bolesti. Brojke govore kako uznapredovali parodontitis pogađa čak 11% odrasle populacije te se smatra 6. najčešćom kroničnom bolesti. Na razini europske populacije, procjenjuje se kako 100 milijuna Europljana boluje od parodontitisa.

Šećerna bolest (diabetes mellitus, grč. diabinein = protjecanje, lat. mellitus  = sladak kao med) složeni je metabolički poremećaj kojeg karakterizira kronična hiperglikemija. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2014. godine, procjenjuje se kako je prevalencija šećerne bolesti u osoba iznad 18 godina starosti oko 8,5%, odnosno oko 420 milijuna oboljelih globalno. Razlikuju se dva tipa bolesti, tip 1 i tip 2 šećerne bolesti. Tip 1 ŠB podrazumijeva tek 5-10% svih slučajeva i najčešće se javlja u djece i mlađih odraslih, a rezultat je nedostatne proizvodnje inzulina, zbog čega je kontrola bolesti usmjerena na njegovu terapijsku nadoknadu. Čak 90-95% oboljelih ima tip 2 ŠB koja se najčešće javlja u odrasloj dobi, posljedica je rezistencije na inzulin, a liječi se promjenom prehrambenih navika i oralnim hipoglikemičkim preparatima.

Dugotrajna hiperglikemija kod osoba sa šećernom bolesti dovodi do kaskade događaja koji imaju značajne posljedice na imunosni odgovor domaćina i mehanizme cijeljenja. Osobe s lošom glikemijskom kontrolom imaju narušenu funkciju neutrofila zbog čega je prva linija obrane protiv parodontne infekcije smanjena, a bakterijska proliferacija van kontrole. Stanje hiperglikemije također karakterizira stvaranje i akumulacija konačnih produkata glikacije (eng. advanced glycation end-products) i posljedično do oštećenja funkcija stanica zbog oksidativnog stresa, promjena u normalnoj funkciji kolagena (↓ sinteza, ↑ razgradnja povezana s parodontnom destrukcijom) te vaskularne promjene (↓ perfuzija tkiva).

U populaciji pacijenata sa šećernom bolesti, a naročito kod onih s lošom glikemijskom kontrolom, povećana je prevalencija i uznapredovalost parodontitisa, zbog čega se on često naziva i njenom šestom komplikacijom. Sve je više dokaza koji podupiru i dvosmjernu povezanost između te dvije bolesti; šećerna bolest nije samo čimbenik rizika za parodontitis, već je i parodontitis čimbenik koji utječe na lošiju glikemijsku kontrolu. Dapače, rezultati istraživanja govore da su razine HbA1c povećane i kod osoba s parodontitisom, ali bez manifestne ŠB, u usporedbi s parodontno zdravim pojedincima. Nadalje, dokazan je i pozitivan učinak na metaboličku glikemijsku kontrolu kod pacijenata s tip 2 ŠB nakon završene nekirurške parodontološke terapije.

Suradnja doktora medicine i doktora dentalne medicine iznimno je važna za optimalno zbrinjavanje ovih pacijenata. Doktor dentalne medicine mora u usnoj šupljini obratiti pozornost i prepoznati znakove koji mogu biti manifestacija šećerne bolesti: smanjeno lučenje sline, sklonost i učestalost gljivičnih infekcija, angularni heilitis, promjene okusa i osjećaj pečenja jezika. Nadalje, kod nedijagnosticiranih pacijenata sa ŠB i onih s lošom glikemijskog kontrolom mogu se klinički utvrditi višestruki parodontni apscesi, parodontna destrukcija koja ne odgovara količini i prisutnosti lokalnih faktora (meke i tvrde naslage), loš odgovor na parodontološku terapiju te češće ponovno javljanje dubokih džepova kod prethodno liječenih pacijenata. Pacijente kod kojih postoji sumnja na nedijagnosticiranu ŠB trebali bi uputiti uz popratni nalaz i povijest bolesti na daljnju obradu kod nadležnog doktora medicine. Jednako tako doktori medicine trebali bi biti upoznati s pozitivnim učinkom parodontološke terapije na glikemijsku kontrolu kod pacijenata sa ŠB te uključiti parodontološko liječenje u cjelokupni pristup liječenja šećerne bolesti.

Kampanja Europske federacije za parodontologiju – Perio&Diabetes: http://www.efp.org/newsupdate/perio-diabetes-launch-world-diabetes/

Izvori i daljnji materijali za čitanje:

http://www.efp.org/publications/EFP_Dossier_on_Periodontal_Disease_2018.pdf

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3228943/

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/29280174

 

 

 

 

 



Ostavite komentar ili započnite raspravu

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.