Parodontitis


Usta sadrže različita tkiva te predstavljaju jedino mjesto u organizmu gdje postoji prirodni prekid kontinuiteta mekih tkiva. Pored toga, usta sadrže kompleksne bakterijske vrste čiji broj prema današnjim spoznajama prelazi 10000 vrsta. Upravo su pripadnici tih oralnih mikroorganizama odgovorni za najčešću kroničnu upalnu bolest kod čovjeka – parodontitis.

Parodontitis 1

Procjenjuje se da je učestalost parodontitisa na svjetskoj razini između 10-15%. Važno je shvatiti da parodontitis nije klasična zarazna bolest jer su uzročni mikroorganizmi prisutni i u zdravoj usnoj šupljini.

Međutim, kod svake desete osobe dolazi do izvjesnog narušavanja fiziološkeravnoteže između potpornih tkiva zuba i oralnih mikroorganizama. Navedeno je rezultat loše oralne higijene, ali i u mnogočemu ovisi o: genetici, odgovoru tkiva na upalu, lokalnim čimbenicima, navikama, popratnim oboljenjima, itd.

Parodontitis 2

Kronični parodontitis je najčešća infekcija potpornih tkiva zuba koja je glavni uzrok gubitka zubi u svijetu.

Ova bolest nekoć je nazivana adultni parodontitis jer se smatralo da isključivo zahvaća odraslu populaciju. Međutim, dokazano je da se može javiti i kod djece i adolescenata. Smatra se da je kronični parodontitis bolest koja sporo napreduje, iako su moguća kraća razdoblja ubrzanog širenja bolesti. Parodontolozi se slažu da je početak parodontitisa potaknut bakterijskim plakom, a da je za destrukciju potpornih tkiva u glavnoj mjeri zaslužan odgovor domaćina. Pored navedenog, napredovanje bolesti mogu potaknuti: nekontrolirane sistemske bolesti (npr. šećerna bolest), pušenje cigareta i emocionalni stres.

Terapija kroničnog parodontitisa usmjerena je uklanjanju i kontroli ponovnog stvaranja bakterijskog plaka.

Parodontitis 3

Agresivni parodontitis se javlja mnogo rjeđe nego kronični te zahvaća uglavnom mlađu populaciju (do 35. godine), premda nije isključena njegova pojavnost u kasnijim godinama.

Karakterizira ga rapidni gubitak potpornih tkiva zuba kod pacijenata koji su inače zdravi, kao i izražena nasljedna komponenta. Zanimljivo je da uznapredovalost same bolesti nije proporcionalna količini bakterijskih naslaga (za razliku od kroničnog parodontitisa).

Mehanička terapija agresivnog parodontitisa redovito se nadopunjuje sistemskim antibioticima. Važno je istaknuti da primjena antibiotika bez uklanjanja bakterijskog plaka ne predstavlja liječenje agresivnog parodontitisa. Klinički gledano, agresivni i kronični parodontitis karakterizira promjena boje i strukture gingive te povećana sklonost krvarenju prilikom sondiranja. Krvarenje gingive prilikom četkanja i neugodan zadah vodeći su simptomi koje navode pacijenti. Valja imati na umu da krvarenje najčešće nije prisutno kod pušača! U uznapredovaloj fazi bolesti izražena je povećana pokretljivost te putovanje i/ili zbijanje zubi. Glavni ishod neliječenog parodontitisa je gubitak potporne kosti što u najtežim slučajevima dovodi do ispadanja zuba!



Ostavite komentar ili započnite raspravu